Druga ekonomska škola Zagreb

Prvo odredište bilo je „groblje tenkova“ na Trpinjskoj cesti. Obišli smo Spomen-dom hrvatskih branitelja i prisjetili se legendarnog vukovarskog heroja, general-bojnika Blage Zadre. Potom smo posjetili franjevački samostan i župnu crkvu sv. Filipa i Jakova. Pogledali smo kratki dokumentarni film o ratnim stradanjima Vukovara, a oci franjevci govorili su nam o patnjama Vukovaraca i njihova grada koji još uvijek liječi rane. Pričali su nam o nezamislivim ratnim strahotama, pikazali užasne slike i dokumentarne isječke toga vremena, a istovremeno govorili o ljubavi i praštanju - to je najsnažnija i najvažnija poruka koju nosimo sa sobom iz Vukovara.

Sljedeća postaja bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Pogled na 938 bijelih križeva, na najveću masovnu grobnicu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ostavio nas je bez riječi. Zapalili smo svijeću kod središnjeg križa za sve vukovarske branitelje i brojne civile pokopane na ovom mjestu. Također smo zapalili svijeću i na grobu generala Zadre.

Nakratko smo otišli u jedno drugo vrijeme, posjetivši novootvoreni Muzej vučedolske kulture koji se nalazi na Dunavu, u blizini groblja. Ovdje je prije 5000 godina bilo smješteno središte jedne po mnogočemu napredne kulture. Na ovom je lokalitetu, koji je istražen tek manjim dijelom, pronađena čuvena Vučedolska golubica (jarebica) – do rata najpoznatiji simbol Vukovara.

Vukovar danas ima još jedan prepoznataljivi simbol – Vodotoranj. Nalazi se na uzvisini s prekrasnim pogledom na Vukovar i Dunav, na ulazu u herojsko naselje Mitnicu. Zastali smo kraj pedesetmetarskog zdanja pogledati izbliza kako je preko šesto raznih projektila tijekom Domovinskog rata pogodilo ovaj objekt jer je na njemu uvijek iznova vijorila hrvatska zastava i kako je, usprkos svemu, ostao stajati i davati nadu i snagu Vukovarcima.

U središtu Vukovara proveli smo još neko vrijeme, uživajući u ljepotama grada na Dunavu koji još uvijek, dvadesetpet godina poslije, živo svjedoči o ratnim stradanjima i velikoj patnji.

Nešto prije sedamnaest sati stigli smo u Ilok, najistočnije naselje naše domovine. Nekad kraljevski grad, danas najpoznatiji po vinogradima, napose po sorti traminac, također je teško stradao u ratu i posljedice se osjećaju još i danas. Oduševili su nas čuveni iločki podrumi, dvorac Odescalchi, Crkva sv. Ivana Kapistrana i vinorodne padine Fruške gore.

U kasnim večernjim satima, prepuni pomiješanih dojmova, vratili smo se u Zagreb. Oduševljeni smo prirodnim ljepotama Srijema, znamenitostima Vukovara i Iloka. No nosimo u srcu i teške osjećaje vezane uz sva ona mjesta koja smo posjetili, a koja su svjedoci ratnih stradanja. Ponosni smo na sve znane i neznane heroje Domovinskoga rata, na sve branitelje i civile koji su dali svoj život za obranu naše Domovine. Nakon posjeta Vukovara tu žrtvu cijenimo još više.

Mnogi od nas već su bili u Vukovaru. I svi želimo doći ponovo...

Prvo odredište bilo je „groblje tenkova“ na Trpinjskoj cesti. Obišli smo Spomen-dom hrvatskih branitelja i prisjetili se legendarnog vukovarskog heroja, general-bojnika Blage Zadre. Potom smo posjetili franjevački samostan i župnu crkvu sv. Filipa i Jakova. Pogledali smo kratki dokumentarni film o ratnim stradanjima Vukovara, a oci franjevci govorili su nam o patnjama Vukovaraca i njihova grada koji još uvijek liječi rane. Pričali su nam o nezamislivim ratnim strahotama, pikazali užasne slike i dokumentarne isječke toga vremena, a istovremeno govorili o ljubavi i praštanju - to je najsnažnija i najvažnija poruka koju nosimo sa sobom iz Vukovara.

Sljedeća postaja bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Pogled na 938 bijelih križeva, na najveću masovnu grobnicu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ostavio nas je bez riječi. Zapalili smo svijeću kod središnjeg križa za sve vukovarske branitelje i brojne civile pokopane na ovom mjestu. Također smo zapalili svijeću i na grobu generala Zadre.

Nakratko smo otišli u jedno drugo vrijeme, posjetivši novootvoreni Muzej vučedolske kulture koji se nalazi na Dunavu, u blizini groblja. Ovdje je prije 5000 godina bilo smješteno središte jedne po mnogočemu napredne kulture. Na ovom je lokalitetu, koji je istražen tek manjim dijelom, pronađena čuvena Vučedolska golubica (jarebica) – do rata najpoznatiji simbol Vukovara.

Vukovar danas ima još jedan prepoznataljivi simbol – Vodotoranj. Nalazi se na uzvisini s prekrasnim pogledom na Vukovar i Dunav, na ulazu u herojsko naselje Mitnicu. Zastali smo kraj pedesetmetarskog zdanja pogledati izbliza kako je preko šesto raznih projektila tijekom Domovinskog rata pogodilo ovaj objekt jer je na njemu uvijek iznova vijorila hrvatska zastava i kako je, usprkos svemu, ostao stajati i davati nadu i snagu Vukovarcima.

U središtu Vukovara proveli smo još neko vrijeme, uživajući u ljepotama grada na Dunavu koji još uvijek, dvadesetpet godina poslije, živo svjedoči o ratnim stradanjima i velikoj patnji.

Nešto prije sedamnaest sati stigli smo u Ilok, najistočnije naselje naše domovine. Nekad kraljevski grad, danas najpoznatiji po vinogradima, napose po sorti traminac, također je teško stradao u ratu i posljedice se osjećaju još i danas. Oduševili su nas čuveni iločki podrumi, dvorac Odescalchi, Crkva sv. Ivana Kapistrana i vinorodne padine Fruške gore.

U kasnim večernjim satima, prepuni pomiješanih dojmova, vratili smo se u Zagreb. Oduševljeni smo prirodnim ljepotama Srijema, znamenitostima Vukovara i Iloka. No nosimo u srcu i teške osjećaje vezane uz sva ona mjesta koja smo posjetili, a koja su svjedoci ratnih stradanja. Ponosni smo na sve znane i neznane heroje Domovinskoga rata, na sve branitelje i civile koji su dali svoj život za obranu naše Domovine. Nakon posjeta Vukovara tu žrtvu cijenimo još više.

Mnogi od nas već su bili u Vukovaru. I svi želimo doći ponovo...

Prvo odredište bilo je „groblje tenkova“ na Trpinjskoj cesti. Obišli smo Spomen-dom hrvatskih branitelja i prisjetili se legendarnog vukovarskog heroja, general-bojnika Blage Zadre. Potom smo posjetili franjevački samostan i župnu crkvu sv. Filipa i Jakova. Pogledali smo kratki dokumentarni film o ratnim stradanjima Vukovara, a oci franjevci govorili su nam o patnjama Vukovaraca i njihova grada koji još uvijek liječi rane. Pričali su nam o nezamislivim ratnim strahotama, pikazali užasne slike i dokumentarne isječke toga vremena, a istovremeno govorili o ljubavi i praštanju - to je najsnažnija i najvažnija poruka koju nosimo sa sobom iz Vukovara.

Sljedeća postaja bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Pogled na 938 bijelih križeva, na najveću masovnu grobnicu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ostavio nas je bez riječi. Zapalili smo svijeću kod središnjeg križa za sve vukovarske branitelje i brojne civile pokopane na ovom mjestu. Također smo zapalili svijeću i na grobu generala Zadre.

Nakratko smo otišli u jedno drugo vrijeme, posjetivši novootvoreni Muzej vučedolske kulture koji se nalazi na Dunavu, u blizini groblja. Ovdje je prije 5000 godina bilo smješteno središte jedne po mnogočemu napredne kulture. Na ovom je lokalitetu, koji je istražen tek manjim dijelom, pronađena čuvena Vučedolska golubica (jarebica) – do rata najpoznatiji simbol Vukovara.

Vukovar danas ima još jedan prepoznataljivi simbol – Vodotoranj. Nalazi se na uzvisini s prekrasnim pogledom na Vukovar i Dunav, na ulazu u herojsko naselje Mitnicu. Zastali smo kraj pedesetmetarskog zdanja pogledati izbliza kako je preko šesto raznih projektila tijekom Domovinskog rata pogodilo ovaj objekt jer je na njemu uvijek iznova vijorila hrvatska zastava i kako je, usprkos svemu, ostao stajati i davati nadu i snagu Vukovarcima.

U središtu Vukovara proveli smo još neko vrijeme, uživajući u ljepotama grada na Dunavu koji još uvijek, dvadesetpet godina poslije, živo svjedoči o ratnim stradanjima i velikoj patnji.

Nešto prije sedamnaest sati stigli smo u Ilok, najistočnije naselje naše domovine. Nekad kraljevski grad, danas najpoznatiji po vinogradima, napose po sorti traminac, također je teško stradao u ratu i posljedice se osjećaju još i danas. Oduševili su nas čuveni iločki podrumi, dvorac Odescalchi, Crkva sv. Ivana Kapistrana i vinorodne padine Fruške gore.

U kasnim večernjim satima, prepuni pomiješanih dojmova, vratili smo se u Zagreb. Oduševljeni smo prirodnim ljepotama Srijema, znamenitostima Vukovara i Iloka. No nosimo u srcu i teške osjećaje vezane uz sva ona mjesta koja smo posjetili, a koja su svjedoci ratnih stradanja. Ponosni smo na sve znane i neznane heroje Domovinskoga rata, na sve branitelje i civile koji su dali svoj život za obranu naše Domovine. Nakon posjeta Vukovara tu žrtvu cijenimo još više.

Mnogi od nas već su bili u Vukovaru. I svi želimo doći ponovo...